Novosadska Sinagoga se, pored svoje primarne namene, vrlo često koristi i kao koncertna dvorana i to većinom za muzičke programe koje organizuje Muzička omladina Novog Sada. Zbog izuzetne akustike i monumentalne unutrašnjosti ona je izuzetno popularno mesto za održavanje koncerata. Prostrana unutrašnjost Sinagoge pogodna je za nastupe većih vokalnih (najčešće horskih), instrumentalnih (simfonijski orkestar) kao i vokalno-instrumentalnih sastava. S obzirom na to da Sinagoga može da primi oko 800 posetilaca, Muzička omladina gala koncerte, kao što su, između ostalih, svečano otvaranje i svečano zatvaranje Novosadskih muzičkih svečanosti i Novogodišnji gala koncert organizuje upravo na ovom mestu.

Jevrejska škola (danas Baletska škola), Sinagoga i Jevrejska opština čine građevinski kompleks zidan u periodu od 1906. do 1909. godine. Središnji njegov deo zauzima Sinagoga koja je nastala prema projektu budimpeštanskog arhitekte Lipota Baumhorna (1860–1932). Koncipirana je u tradicionalnom duhu sa stilskim obeležjima secesije i to s osnovom trobrodne bazilike s pripratom, dvema kupolama kvadratne osnove na pročelju i tročlanim apsidalnim delom. Veličanstvenu centralnu kupolu projektovao je Karolj Fenjveš. Sinagoga je uvučena s linije uličnog fronta, shodno propisima koji su važili u Habzburškoj monarhiji. Naime, kako je rimokatoličanstvo bilo zvanična religija monarhije, u liniji uličnog fronta mogli su biti građeni isključivo sakralni objekti koji pripadaju ovoj veroispovesti.
Spolja je jednostavno dekorisana žutom klinker opekom, dok je u unutrašnjosti građevine izvedena bogata štuko dekoracija, uz oko 300 kvadratnih metara vitraža u prozorskim otvorima i rozetama, s imenima projektanta, izvođača radova i darodavaca koja se nalaze nad ulazima na čeonoj i bočnim fasadama. Glavni ulaz vodi u predvorje, gde se s leve strane nalazi česma za ritualno pranje ruku i bela mermerna ploča s imenima novosadskih Jevreja koji su stradali u ratu. U desnom, unutrašnjem uglu predvorja stoji nedavno obnovljena kamena ploča s deset božjih zapovesti, sačuvana iz prethodne, četvrte zgrade Sinagoge.
U unutrašnjosti Sinagoge, na čelu istočne strane, nalazi se aron hakodeš, sveti orman u kome se čuvaju svici Tore (koja sadrži pet knjiga Mojsijevih napisanih na svitku pergamenta namotanom na dve drvene drške), a iznad njega se vidi emajlirana okrugla ploča sa zlatnim slovima JHV, koja označavaju ime boga – jahve. Po učenjima jevrejske vere ovo ime se ne izgovara, tako da se umesto njega koristi reč adonaj, što znači gospod, ili hašem, što znači ime njegovo.
Na galeriji, na mestu za hor, nalazi se model Jerusalimskog hrama. Ovde su nekad bile orgulje marke “riger” od kojih je danas ostala samo maketa.
Sinagoga se svrstava u najbolja ostvarenja bečkih i peštanskih arhitekata, kao i među najvrednije objekte našeg grada.
Novosadska Sinagoga je prvenstveno molitveni dom za pripadnike današnje jevrejske zajednice Novog Sada, ali i „dom molitve svih naroda“. Ona pripada aškenaskom obredu i neološkog je, tj. liberalnog, a ne ortodoksnog pravca, pa je i u tom smislu ona hram za sve narode sveta, kako je na hebrejskom jeziku ispisano nad ulaznim vratima.

U svečanoj sali Gradske kuće se, zahvaljujući dobroj saradnji s gradskom vlašću, često održavaju koncerti umetničke muzike. Pored Sinagoge, u njoj se najčešće organizuju programi Muzičke omladine. Sala ima dobru akustiku, a vrlo je pogodna za programe “intimnije” prirode (različiti vokalni, instrumentalni i vokalno-instrumentalni ansambli, manjih, kamernih formacija). Svečana sala može da ugosti oko 250 posetilaca.

Gradska kuća je podignuta u neorenesansnom stilu 1895. godine, po projektu Đerđa Molnara. Reprezentativna neorenesansna palata s tornjem, predstavlja jedno od najlepših zdanja u gradu. Na sva četiri ugla palate nalaze se kupole. Na zgradi dominira visoki toranj s balkonom na kojem je 1907. godine postavljeno zvono „matilda“ (pretopljeno u ratu) koje je oglašavalo požare u gradu. Na fasadi se ističu alegorijske figure grčkih boginja. Skulpture je izradio novosadski vajar Julije Anika. Na jednoj od bronzanih tabli, koja se nalazi na fasadi Gradske kuće, stoje ispisani gradovi pobratimi Novog Sada s kojima se ostvaruje privredna i kulturna saradnja. Ovi gradovi su: Modena (Italija), Helioupolis (predgrađe Atine, Grčka), Budva (Crna Gora), Čengčun (Kina), Dortmund (Nemačka) i Norič (Engleska).
Gradska kuća je sedište gradonačelnika. Od 1788. godine do danas Novi Sad je imao 58 gradonačelnika od kojih su mnogi bili birani i dva, pa i tri puta, a najviše ih je bilo iz redova srpske populacije. Od ukupnog broja, 34 gradonačelnika je bilo do okupacije 1941. godine, dva u vreme okupacije (do 1944) i 23 do danas (1944-2009). Prvi gradonačelnik Novog Sada bio je Dimitrije Bugarski, dotadašnji senator, koji je dva puta bio biran za načelnika grada. Najpoznatiji novosadski gradonačelnik bio je Svetozar Miletić (1861/62. i 1867). Na lokalnim izborima održanim 2004. godine pobedio je kandidat Srpske radikalne stranke – Maja Gojković, prva žena na ovom mestu u istoriji Novog Sada. Sadašnji gradonačelnik, član Demokratske stranke Igor Pavličić izabran je u junu 2008. godine.
Najvrednija prostorija u Gradskoj kući jeste svečana sala na prvom spratu, koju je slikar Pavle Ružička na simboličan način oplemenio obeležjima radinosti, zanata i trgovine. U toj dvorani je 3. januara 1895. održana prva skupštinska sednica, a u njoj su se organizovali i čuveni novosadski balovi.

Kada to zahtevaju programi, i scene Srpskog narodnog pozorišta su obeležene aktivnostima umetnika i različitih ansambala koje dovodi Muzička omladina. To su najčešće programi bliski, u najširem smislu rečeno, pozorišnoj umetnosti, poput baleta ili mjuzikla ili programa koji “brišu” granice među medijima odnosno spajaju medije iz različitih umetničkih disciplina, pa, samim tim, zahtevaju specifičnu tehničku opremu. Srpsko narodno pozorište poseduje tri scene: veliku scenu “Jovan Đorđević” sa 940 mesta, inače najveću pozorišnu scenu u Srbiji, zatim malu scenu “Pera Dobrinović” sa 373 mesta i kamernu scenu. Opremljeno je probnim salama za hor i orkestar, baletskom salom i velikim brojem scenskih i tehničkih radionica.

Srpsko narodno pozorište osnovano je 1861. godine odlukom na sednici, održanoj u Srpskoj čitaonici, kojom je predsedavao Svetozar Miletić. U to vreme, na teritoriji bivše Jugoslavije, nije delovalo niti jedno pozorište na jezicima jugoslovenskog naroda. Inicijativa za nastanak ove institucije potekla je od uglednog građanina i književnika Jovana Đorđevića, koji je o potrebama formiranja pozorišta pisao u člancima objavljivanim u Srpskom dnevniku od kraja 1860. godine. Za prvog upravnika Srpskog narodnog pozorišta postavljen je upravo Jovan Đorđević. Zanimljivo je i to da je posle uspešnog gostovanja u Beogradu (1868) knez Mihajlo, oduševljen novosadskim glumcima, pozvao Đorđevića da i u Srbiji osnuje stalno pozorište. Tom pozivu i izazovu upravnik ne samo da nije odoleo, nego je u Beograd odveo i polovinu novosadskog ansambla među kojima je bilo i nekoliko prvaka. Sedam godina posle Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu nastalo je Narodno pozorište u Beogradu.
Srpskom narodnom pozorištu su od nastanka pa sve do današnjih dana često menjani nazivi (Leteće diletantsko pozorište, Novosadsko-osječko pozorište, Dunđersko pozorište, Narodno pozorište Dunavske banovine, Vojvođansko narodno pozorište), kao i lokacije (zgrada u dvorištu današnjeg hotela “Vojvodina”, potom zdanje na mestu današnjeg Pozorišta mladih, a nekadašnji Memorijalni Dom kralja Aleksandra kasnije i Dom kulture). Prvi naziv teatra – Srpsko narodno pozorište vraćen je 1951. godine i do danas nije menjan. Godine 1981, u 120. sezoni, pozorište dobija novu zgradu. Reč je o belom mermernom zdanju, u centru Novog Sada, na Pozorišnom trgu, koje je projektovao dr Viktor Jackijevič. Ispred zgrade se nalaze i dva spomenika – književniku Jovanu Steriji Popoviću i glumcu Peri Dobrinoviću.
Posle Drugog svetskog rata u Srpskom narodnom pozorištu osnivaju se novi odseci: Opera, 1947. i Balet 1950. godine. Takođe, 1956. godine na inicijativu SNP, osnovan je festival “Sterijino pozorje”, danas jedna od najznačajnijih pozorišnih manifestacija u Srbiji.

Srednjoškolski dom je dom učenika srednjih škola sa najdužom tradicijom na teritoriji bivše Jugoslavije, tako da se može okarakterisati i začetnikom brige o srednjoškolcima. Dom je osnovan na inicijativu učitelja Gavre Putnika, daleke 1888. godine, koji je sugerisao da se učitelji sa područja Karlovačke mitropolije udruže i osnuju Konvikt radi školovanja svoje i druge dece, u kojem bi učenici imali besplatan stan, hranu i nadzor. Za središte Konvikta izabran je Novi Sad, koji je u to vreme bio ekonomski, kulturni i školski srpski centar. Srpski učiteljski konvikt, kako se tada zvao, počeo je sa radom 1895. godine sa 24 pitomca i 18 pitomica. Od tada je menjao nekoliko puta ime, ali nikad namenu. Tako je od 1948. godine naziv ove institucije preformulisan u Internat srednjih tehničkih škola. Godine 1968. godine internat postaje ženski dom, koji prima samo učenice srednjih škola, a od 1976. godine, pa do danas, nosi naziv Srednjoškolski dom.

Izgradnja doma realizovana je sredstvima darodavaca i dobrotvora iz reda sveštenstva (mitropolit sremsko-karlovački i patrijarh Georgije Branković), zatim privrednika (veleposednik Lazar Dunđerski) ali i učitelja (učitelji Aleksandar i Milan Konjović) i samog prvog upravnika doma (Arkadije Varađanin), kao i sredstvima prikupljenim organizovanjem dobrotvornih priredbi i balova.

Srednjoškolski dom je smešten u strogom gradskom jezgru Novog Sada, u ulici Nikolajevskoj br.1, u neposrednoj blizini Trifkovićevog trga, Nikolajevske i Uspenske crkve, zatim Akademije umetnosti, niže i srednje muzičke škole “Isidor Bajić”, gimnazije „Svetozar Marković“, kao i Srpskog narodnog pozorišta.

U unutrašnjosti doma nalazi se prelepa bašta sa mnogo zelenila – drveća i cveća, ali i delova vrtne garniture (klupe i ljuljaške) što sve oplemenjuju ovo “čarobno” mesto. O bašti brižljivo vode računa srdačni domaćini. Od leta 2008. godine bašta je otvorena i za održavanje koncerata u organizaciji Muzičke omladine. Do sada su u vrtu održana tri, žanrovski i sadržajno različita koncerta iz ciklusa Novosadsko muzičko leto 2008, koji su, na veliko zadovoljstvo domaćina Srednjoškolskog doma i organizatora koncerata okupila veliki broj posetilaca sa prelepim utiscima o ovom za publiku “novom”, “drugačijem” i “toplom” mestu.

Vrt može da primi oko 400 posetilaca.