Godine 1979. prvi put je, u saradnji MONS i Radio Novog Sada, organizovana manifestacija “Dani džeza u Novom Sadu”. Ona je osmišljena na predlog entuzijasta i ljubitelja džeza, okupljenih oko Kluba MONS, a sa željom da se ljubiteljima ove vrste muzike predstave najznačajnija dostignuća na svetskoj muzičkoj sceni, a samim tim i da se ovaj muzički izraz učini što dostupnijim i prihvatljivijim za mlade generacije. U tom pravcu punih devet godina, do 1988, “Dani džeza u Novom Sadu” su važili za jednu od najuspešnijih džez manifestacija, ne samo u našoj zemlji, nego i šire.

Više o istoriji ove manifestacije, možete pogledati ovde.

logo festival godine2

Međunarodni festival umetničke muzike – Novosadske muzičke svečanosti – NOMUS

U 2015. godini Nomus navršava 40. godina postojanja. Tokom vremena, Novosadske muzičke svečanosti izrasle su u najznačajniji međunarodni festival umetničke muzike u zemlji i našle se u grupi najrenomiranijih kulturnih manifestacija u Srbiji. U januaru 2015. Nomusu je dodeljena Nagrada ugledne revije “Muzika klasika” u kategoriji MUZIČKI FESTIVAL u 2014. U 2011. Nomus postaje član Asocijacije međunarodnih festivala izvođačkih umetnosti Srbije (SEFA) i član u Savezu evropskih festivala (EFA). Takođe, Novosadske muzičke svečanosti proglašene su 2009. godine za događaj od nacionalnog značaja od strane Ministarstva kulture Republike Srbije.
Nastao daleke 1975. godine, po ideji istaknutog kulturnog poslenika Antona Ebersta, Nomus se prvih šest godina odvijao u okrilju Radio Novog Sada i već u tom periodu izrastao u cenjenu umetničku manifestaciju, s obzirom na to da su na njoj predstavljana tada najuspešnija ostvarenja jugoslovenskih interpretatora i kompozitora. Posle četvorogodišnje pauze, okupljanje izvođača i organizaciju festivala preuzima Muzička omladina Novog Sada, dva puta pod nazivom “Novosadske muzičke jeseni”, da bi mu već 1987. vraćen prvobitni naziv – Novosadske muzičke svečanosti. Održavajući se od tada uvek u aprilu u trajanju od 7 do 10 dana, Nomus je istrajao zahvaljujući sluhu i podršci grada Novog Sada, koji je njegov pokrovitelj, ali i značajnoj pomoći Ministarstva kulture Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje.
Rastući i preispitujući svoju koncepciju, ali i mudro balansirajući između želja i mogućnosti, prevashodno kamerno koncipiran festival postepeno je širio svoje žanrovske granice, prerastajući istovremeno iz nacionalne, u manifestaciju međunarodnog značaja, i tako zauzeo mesto na svetskom koncertnom podijumu. Ideja vodilja autorskih timova Nomusa uvek je bila brižljivo biranje programa u izvođenju čuvenih ansambala i solista s međunarodnog podijuma i domaće muzičke scene. Među njima su i Kraljevska filharmonija iz Stokholma, Simfonijski orkestar Ruske državne kapele, Kremerata Baltika, Moskovski solisti, Kamerni orkestar „Maler“, Kamerni orkestar „Franc List“, Kamerata Salcburg, gudački kvarteti „Brodski“, „Kodalj“, „Eben“, „Modiljani“ i „Isaji“, Trio „Vanderer“, Perkusionisti „Amadinda“, vokalna grupa „The King’s Singers”, pijanisti Marija Žoao Pireš, Fazil Saji, Boris Berezovski, i Simon Trpčeski, violista Jurij Bašmet, violinista Dejvid Geret, Međunarodni festival umetničke muzike – Novosadske muzičke svečanosti – NOMUS

U 2015. godini Nomus navršava 40. godina postojanja. Tokom vremena, Novosadske muzičke svečanosti izrasle su u najznačajniji međunarodni festival umetničke muzike u zemlji i našle se u grupi najrenomiranijih kulturnih manifestacija u Srbiji. U januaru 2015. Nomusu je dodeljena Nagrada ugledne revije “Muzika klasika” u kategoriji MUZIČKI FESTIVAL u 2014.
U 2011. Nomus postaje član Asocijacije međunarodnih festivala izvođačkih umetnosti Srbije (SEFA) i član u Savezu evropskih festivala (EFA). Takođe, Novosadske muzičke svečanosti proglašene su 2009. godine za događaj od nacionalnog značaja od strane Ministarstva kulture Republike Srbije.
Nastao daleke 1975. godine, po ideji istaknutog kulturnog poslenika Antona Ebersta, Nomus se prvih šest godina odvijao u okrilju Radio Novog Sada i već u tom periodu izrastao u cenjenu umetničku manifestaciju, s obzirom na to da su na njoj predstavljana tada najuspešnija ostvarenja jugoslovenskih interpretatora i kompozitora. Posle četvorogodišnje pauze, okupljanje izvođača i organizaciju festivala preuzima Muzička omladina Novog Sada, dva puta pod nazivom “Novosadske muzičke jeseni”, da bi mu već 1987. vraćen prvobitni naziv – Novosadske muzičke svečanosti. Održavajući se od tada uvek u aprilu u trajanju od 7 do 10 dana, Nomus je istrajao zahvaljujući sluhu i podršci grada Novog Sada, koji je njegov pokrovitelj, ali i značajnoj pomoći Ministarstva kulture Republike Srbije i Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje.
Rastući i preispitujući svoju koncepciju, ali i mudro balansirajući između želja i mogućnosti, prevashodno kamerno koncipiran festival postepeno je širio svoje žanrovske granice, prerastajući istovremeno iz nacionalne, u manifestaciju međunarodnog značaja, i tako zauzeo mesto na svetskom koncertnom podijumu. Ideja vodilja autorskih timova Nomusa uvek je bila brižljivo biranje programa u izvođenju čuvenih ansambala i solista s međunarodnog podijuma i domaće muzičke scene. Među njima su i Kraljevska filharmonija iz Stokholma, Simfonijski orkestar Ruske državne kapele, Kremerata Baltika, Moskovski solisti, Kamerni orkestar „Maler“, Kamerni orkestar „Franc List“, Kamerata Salcburg, gudački kvarteti „Brodski“, „Kodalj“, „Eben“, „Modiljani“ i „Isaji“, Trio „Vanderer“, Perkusionisti „Amadinda“, vokalna grupa „The King’s Singers”, pijanisti Marija Žoao Pireš, Fazil Saji, Boris Berezovski, i Simon Trpčeski, violista Jurij Bašmet, violinista Dejvid Geret, maestralni umetnik na harmonici Rišar Galijano, trubač Hakan Hardenberger, klarinetista Martin Frest, slavni dirigenti Alan Gilbert i Trevor Pinok, kao i plejada domaćih muzičara
među kojima su i Aleksandar Madžar, Jasminka Stančul, Rita Kinka, Kemal Gekić, Stefan Milenković, Nemanja Radulović, Roman Simović, Gordan Nikolić, Željko Lučić, Katarina Jovanović, Beogradska filharmonija, Vojvođanski simfonijski orkestar i Simfonijski orkestar RTS-a.
Postepeno osvajana, neophodna repertoarska fleksibilnost, te stalno nadograđivanje nomusovske ponude novim i drugačijim sadržajima, takođe je doprinela očuvanju i razvoju festivala. Među njima su koncerti koji ukazuju na fluidne granice između stilova u kojima se klasična muzika meša s džez, etno, vorld, pa čak i pop zvukom i, posebno, uvođenje muzičko-scenskih formi poput baleta i mjuzikla, pa čak i jedne specifične sinkretičke, u pravom smislu multimedijalne predstave, kakvu o obliku savremenog cirkusa, ove godine donosi mađarska trupa „Recirkel“. Iz ovih proširenih žanrovskih sfera, do sada se izdvajaju nastupi azerbejdžanske pijanistkinje i pevačice Azize Mustafa Zadeh, britanske kompozitorke filmske muzike Džoslin Puk i Trija Andžeja Jagođinskog iz Poljske, mjuzikli „Jadnici“ („Madlenianum“), „Maratonci trče počasni krug“ (Pozorište na Terazijama) „Priča sa zapadne strane“ i „Čarobnjak iz Oza“ (Novosadsko pozorište), baleti „Radio & Juliet” (Slovensko narodno gledališče, Maribor) i „SHO-BO-GEN-ZO/Vidoviti putevi“ Jožefa Nađa, predstava „Medved“ – šala za džez trio i jednog glumca (Zijah Sokolović i Trio „Lolita“), te projekat ansambla „Soqquadro Italiano“ „Od Monteverdija do Mine“.

Ovakve produkcije, uz tradicionalne koncerte klasične muzike privukle su veliki broj mladih posetilaca čiji značajan porast poslednjih godina, takođe svedoči o velikom kulturološkom značaju Novosadskih muzičkih svečanosti.
maestralni umetnik na harmonici Rišar Galijano, trubač Hakan Hardenberger, klarinetista Martin Frest, slavni dirigenti Alan Gilbert i Trevor Pinok, kao i plejada domaćih muzičara među kojima su i Aleksandar Madžar, Jasminka Stančul, Rita Kinka, Kemal Gekić, Stefan Milenković, Nemanja Radulović, Roman Simović, Gordan Nikolić, Željko Lučić, Katarina Jovanović, Beogradska filharmonija, Vojvođanski simfonijski orkestar i Simfonijski orkestar RTS-a.

Postepeno osvajana, neophodna repertoarska fleksibilnost, te stalno nadograđivanje nomusovske ponude novim i drugačijim sadržajima, takođe je doprinela očuvanju i razvoju festivala. Među njima su koncerti koji ukazuju na fluidne granice između stilova u kojima se klasična muzika meša s džez, etno, vorld, pa čak i pop zvukom i, posebno, uvođenje muzičko-scenskih formi poput baleta i mjuzikla, pa čak i jedne specifične sinkretičke, u pravom smislu multimedijalne predstave, kakvu o obliku savremenog cirkusa, ove godine donosi mađarska trupa „Recirkel“. Iz ovih proširenih žanrovskih sfera, do sada se izdvajaju nastupi azerbejdžanske pijanistkinje i pevačice Azize Mustafa Zadeh, britanske kompozitorke filmske muzike Džoslin Puk i Trija Andžeja Jagođinskog iz Poljske, mjuzikli „Jadnici“ („Madlenianum“), „Maratonci trče počasni krug“ (Pozorište na Terazijama) „Priča sa zapadne strane“ i „Čarobnjak iz Oza“ (Novosadsko pozorište), baleti „Radio & Juliet” (Slovensko narodno gledališče, Maribor) i „SHO-BO-GEN-ZO/Vidoviti putevi“ Jožefa Nađa, predstava „Medved“ – šala za džez trio i jednog glumca (Zijah Sokolović i Trio „Lolita“), te projekat ansambla „Soqquadro Italiano“ „Od Monteverdija do Mine“.

Ovakve produkcije, uz tradicionalne koncerte klasične muzike privukle su veliki broj mladih posetilaca čiji značajan porast poslednjih godina, takođe svedoči o velikom kulturološkom značaju Novosadskih muzičkih svečanosti.