Mario Stefano Pietrodarchi, bandoneon (Italija) & Festivalski kamerni orkestar

Detalji događaja

  • četvrtak | 13.09.2018.
  • 20:21 - 21:45
  • Sinagoga, Jevrejska 9, Novi Sad
  • 021/ 452-344

Festival kamerne muzike u Novom Sadu

Dirigent: Gianluca Marcianó (Italija)

Program:
Enio Morricone: Tri teme
Astor Piazzolla: Oblivion
Astor Piazzolla: Adios Nonino
Astor Piazzolla: Tangazo
Astor Piazzolla: Le Grand Tango
Martin Palmeri: Tango del Bicentenario
Astor Piazzolla: Libertango

Ulaznice po ceni od 500,00 dinara se prodaju u Muzičkoj omladini Novog Sada (Katolička porta 2, tel. 021/452-344) radnim danima od 8,00 do 14,00 časova, kao i dva sata pred početak koncerta na mestu održavanja. Studenti, djaci i penzioneri imaju popust 50%.
Organizator Festivala kamerne muzike u Novom Sadu: Udruženje Novosadski duvački kvintet

Mario Stefano Pjetrodarki je rođen 26. decembra 1980. godine u Atesi. Sa devet godina je počeo da uči da svira harmoniku, a kasnije je počeo da svira i bandoneon. Od 1993. do 2001. je pohađao Muzičku školu „F. Fenaroli“ u Lančanu (Kjeti, Italija) u klasi C. Kalista i Ć. Kjaćareta. 2007. godine je diplomirao na Muzičkoj akademiji „Santa Ćećilia“ u Rimu, u Italiji. Pohađao je majstorske kurseve u Italiji i inostranstvu kod J. Morne, V. Zubitski, A. L. Kastanjo, C. Rosi, J. Šiškin, M. Pitoko.
Briljantan izvođač prefinjene muzikalnosti je pobedio na mnogim državnim i međunarodnim takmičenjima kao što su: prva nagrada na državnom takmičenju „Città di Latina” (1996, 1997); prva nagrada na državnom takmičenju „Città di Montese” (1997); prva nagrada na međunarodnom takmičenju „S. Bizzarri di Morro D’Oro“ u junior kategoriji (1997); prva nagrada na državnom takmičenju „Città di Rieti” (1999); prva nagrada ,,Adamo Volpi” na takmičenju „Città di Loreto” (2000). U julu 1998. godine je bio izabran da bude predstavnik Italije na takmičenju „Svetski trofej harmonike“ (junior kategorija) u organizaciji Svetske konfederacije akordeonista (original CMA-Confederation Mondiale de L’accordeon) u Rekoaro Termu, Italija, a 2001. godine pobeđuje na takmičenju „Svetski trofej harmonike“ (senior kategorija) u Lorjenu, Francuska (od 21. do 24. septembra). U junu 2002. godine je bio gost na „Premio Barocco“ – prenos uživo sa Galipolja na televiziji Rai 1, gde je nastupao sa poznatom pevačicom Antonelom Ruđiero.
U oktobru 2003, 2004 i 2005 je održao solo koncerte sa Međunarodnim orkestrom Italije pod dirigentskom palicom J. Veba u Kini i Koreji. Godine 2005. je sarađivao sa Rimskom operom i organizacijom Petrućeli pozorišta iz Barija kako bi se producirala opera „Uspon i pad grada Mahagonija“ Kurta Vajla. Godine 2006. je gostovao na Džez festivalu u Montrealu zajedno sa Gabrijelom Mirabasi i Pjetrom Tonolom. Nekoliko puta je gostovao u programu „Domenica In“ (RAI 1) i svirao sa njihovim orkestrom pod dirigentskom palicom Pipa Karuza. Godine 2008. nastupa na 58. Festivalu u San Remu, Italiji.
Godine 2008. je snimio muziku za film ,,Tihi haos” Nanija Moretija, a 2009. godine za film „Italijani“ Đovanija Veronesija gde su uloge imali K. Verdone, R. Skarmačo i S. Kastelito. Muziku za oba filma je komponovao Paolo Buonvino. 25. maja 2009. je nastupao u Koloseumu (Rim) zajedno sa Andreom Bočelijem, Anđelom Georgi, Andreom Griminelijem i simfonijskim orkestrom iz Abruca. Koncert pod nazivom „L’alba separa dalla luce l’ombra“ je organizovan kao pomoć žrtvama zemljotresa u Abrucu. Bio je to jedinstven događaj i prikazan širom sveta na RAI 1 i RAI SAT. 25. decembra 2010. nastupa sa Italijanskim omladinskim orkestrom u Vitlejemu, koji je RAI emitovao širom sveta. 1. januara 2010. godina nastupa kao solista sa Italijanskim omladinskim orkestrom na Novogodišnjem koncertu u „Teatro Comunale“ u Firenci. Januara 2011. nastupa za Fondaciju Arena u Veroni u Filharmonijskom teatru sa Orkestrom Veronske Arene. 1. juna 2011. nastupa u Areni u Veroni zajedno sa Ervin Šrotom tokom svečanosti povodom 150 godina Italijanskog ujedinjena. Koncert je uživo prenošen na RAI 1. 1. avgusta 2011, uz pomoć Međunarodnog orkestra Italije pod dirigentskom palicom M. Omer Velbera, nastupa kao solista na prvoj izvedbi „Povratak šakala“ (original The Return of the Jackals) za harmoniku-mandolinu-mag traku, izraelskog kompozitora Majkl Volpa. Zajedno sa Ervin Šrotom i Anom Netrebko nastupao je u najbitnijim gradovima Nemačke, Engleske i Danske tokom 2012. godine.
Iste godine snimio je CD „Uživo iz Portofina“ kao gost koncerta Andree Bočelija. 2013 nastupa kao gost sa Andreom Bočelijem, Rikardom Kočantem, Pino Danielom i Simonom Molinari na događaju „Teatro del Silenzio“. 22. februara 2014. nastupa kao solista u Ulker sportskoj areni u Istanbulu zajedno sa Andreom Bočelijem. Od 15. do 19. aprila 2014. bio je protagonista u produkciji „Verdi Dance“ u Rimskoj operi, za koju je Miša Fon Heke radio koreografiju.
Osim nastupa u Italiji, imao je koncerte u Engleskoj, Francuskoj, Belgiji, Hrvatskoj, Srbiji, Nemačkoj, SAD, Poljskoj, Portugalu, Finskoj, Švajcarskoj, Mađarskoj, Kanadi, Jermeniji, Rusiji, Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Turskoj, Libiji, Belarusiji i Kini.

Đanluka Marćano, italijanski dirigent, je od operskog debija sa Hrvatskom nacionalnom operom 2007. godine, sve više tražen. Novine „The Sunday Times“ su pohvalile njegovo dirigovanje kao „neizvesno, teatralno i prirodno“. Marćano je blisko povezan sa operama u Ovijedu, Minsku, Tbilisiju i Jerevanu, a u Velikoj Britaniji su to Engleska nacionalna opera, opera „Grange Park“, opera „Longborough“ i Engleski kamerni orkestar. U sezoni 2017-18 angažovan je za opere Andrea Šenije (opera u Ovijedu), Bal pod maskama (opera „Grange Park“), Toska (Festival „Pucciniano“, Tore Del Lago) i Olimpijada (pozorište u San Karlu).
Marćano je trenutno šef dirigent u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu, Srbija. Takođe je umetnički direktor festivala „Al Bustan“ u Bejrutu, gde je dirigovao u delima „Medee“ Kerubinija, „Stabat Mater“ Rosinija i „La mort de Cleopatre“ Berlioza. Takođe je osnivač i umetnički direktor festivala „Suoni dal Golfo“ u Leričiju i gostujući šef dirigent Nacionalnog akademskog Boljšoj teatra Belorusije. Nedavna angažovanja su Turandot i Nabuko u operi u Ovijedu, Toska u operi „Grange Park“, Nabuko za „Chelsea Opera Group“, Elgarova Simfonija br. 1 u Tokiju, Pajaci u Moskvi, Ernani i Travijata za Nacionalnu operu Litvanije.
Marćano je radio širom Ujedinjenog kraljevstva, uključujući Englesku nacionalnu operu (Milerova produkcija Boema i Mingelova produkcija Madam Baterflaj; operska kuća „Grange Park“ – Don Karlo, Evgenije Onjegin, Samson i Dalila, Madam Baterflaj, Toska, Puritanci, Pikova dama i Travijata; Simfonijski orkestar Bornmuta – gala koncert sa Sajmonom Kinlisajdom; festival opere „Longborough“ – Čarobna frula, Figarova ženidba, Don Đovani, Tako čine sve i Travijata; „Chelsea Opera Group“ – Manon Lesko, Travijata, La Favorite i Alzira). Od 2011. do 2014. Marćano je bio na poziciji muzičkog direktora/šefa dirigenta Državne opere u Tbilisiju, gde njegovi operski nastupi uključuju opere Moć sudbine, Kavalijera Rustikana, Nabuko, Atila, Trubadur, Mitridat, Re di Ponto i Aida. Takođe je povezan sa operama u Ovijedu, Minsku, Tbilisiju i Jerevanu. Tokom vremena provedenog u Zagrebu kao šef dirigent, dirigovao je operama Nabuko, Travijata, Turandot, Karmen, La Ćenerentola i Seviljski berberin. U Minsku je dirigovao operama Seviljski berberin i Travijata, a u „Teatro Verdi“ u Sasari u operama La Pietra del Paragone, Pulankova ,Les mamelles de Tiresias i italijanska premijera Debisijeve ,La Damoiselle Elue. Godine 2011. je dirigovao Travijatu u Državnoj operi u Pragu. Na koncertima je Marćano sarađivao sa sledećim instrumentalistima: Gotje Kapuson, Arabela Štajnbaher, Ana Tifu, Aleksandra Sum, Stiven Iserlis, Boris Andrianov, Maria Žoao Pireš, David Geringas, Katja Buniatišvili, Sergej Krilov, Nina Kotova, Đovani Solima, Sergej Nakarjakov i Denis Kožukin. Nedavno je održao koncerte sa Filharmonijom Žorž Enesku i Libanskim filharmonijskim orkestrom sa kojim je izvodio Malerovu Simfoniju br. 1. Godine 2011. sarađuje sa Engleskim kamernim orkestrom na otvoranju sezone 2011/12 u Londonu (Cadogan Hall) i na programu se nalazila Mocartova simfonija br. 39 i Prokofjev Violinski koncert br. 2. Drugi značajni orkestri kojima je Marćano dirigovao su Moskovska filharmonija, BBC orkestar, Tokijski orkestar, Simfonijski orkestar Bormuta, Filharmonijski orkestar Ovijeda, Sarajevska filharmonija, Orkestar Padove i Venete, Državni omladinski orkestar Jermenije, Svetski orkestar, Makao orkestar i Pekinški simfonijski orkestar.