„Legenda o nevidljivom gradu Kitež“ Nikolaja Rimskog Korsakova

Detalji događaja

  • četvrtak | 17.05.2018.
  • 20:00 - 22:00
  • Sinagoga, Jevrejska 9, Novi Sad
  • 021/ 452-344

Opera
Koncertno – poluscensko izvođenje

Dirigent: Tamara Adamov Petijević

Solisti/Uloge:
Knez Jurij………………………………Plamen Bejkov, bas (Sofija, Bugarska)
Knežević Vsevolod……………….Vanja Biserčić, tenor (Beograd)
Fevronija……………………………..Jasmina Mihajlović, sopran (Beograd)
Fjodor Pojarok………………………Atila Mokuš, bariton (Beč/Novi Sad)
Friša Kutjerma…………………….LJubomir Popović, tenor (Zrenjanin/Beograd)
Paž……………………………….Dragana Popović, mecosopran (Zrenjanin/Beograd)
Guslar (narodni pripovedač)…………..Branislav Jatić, bas (Novi Sad)
Krotitelj medveda………………….Nenad Marinković, tenor (Beč)
Ptica Alkonost………………………Ivana Srbljan, mecosopran (Rijeka/Zagreb)
Ptica Sirin……………Radoslava Vorgić Žuržovan, sopran (Majnc/Novi Sad)

Učestvuju: Simfonijski orkestar ORFELIN, Filharmonija mladih, Veliki združeni hor, učenici Muzičke škole „Isidor Bajić“.

Trajanje koncerta: iz dva dela po 60 minuta, sa pauzom između 2. i 3. čina opere.

*Prodaja ulaznica za koncert u Muzičkoj omladini Novog Sada (Katolička porta 2, tel.021/452-344) radnim danima od 8 do 14h, kao i dva sata pred početak koncerta na mestu održavanja.

Cene ulaznica: 600,00 dinara parter sredina i galerija; 400,00 dinara parter sa strane

Dirigent Tamara Adamov Petijević o „Kitežu“:

1. MESTO KITEŽA U RUSKOJ KULTURI
Opera Nikolaja Rimskog Korsakova Legenda o nevidljivom gradu Kitežu i djevi Fevroniji (napisana 1903./4. a postavljena na scenuMarinskog teatra u Sankt Peterburgu 1907. godine) zauzima posebno mesto u ruskoj kulturi.
Muzika Kiteža naslanja se i nadovezuje na sve prethodne ruske opere, te ga nazivaju i „testamentom ruske nacionalne tradicije XIX veka i njenim sumiranjem“. U muzičkoj i dramskoj strukturi Kiteža ogledaju se i drugi, strani uticaji, posebno iz stvaralaštva Riharda Vagnera, zbog čega ova opera nosi naziv „ruski Parsifal“.
2. SINKRETIZAM
Tematika „Kiteža“ obiluje sinkretizmom – međusobnim prožimanjem paganskih i hrišćanskih elemenata, kako u drami, tako i u muzici. Rimski Korsakov često meša ova dva sveta mešajući i muzičke elemente; tako se isti motivi pojavljuju i u realnom i u nestvarnom svetu, i u zemaljskim i u nebeskim epizodama. Time ova partitura postaje simbol moguće i lake komunikacije između dve različite dramske oblasti.
3. IZVORI ZA OPERU KITEŽ
Partitura Kiteža je sinkretička-ona spaja hrišćanske i panteističke rituale, balansira između istorijskih i fantastičnih događanja. Operu Kitež možemo tumačiti i razumeti kroz prizmu ekumenističke religiozne filosofije Vladimira Solovjeva, koja je uticala i na mistične simboliste i na teosofiste. Najvažniji od svih tekstualnih izvora za tu operu, Hronika Kiteža iz 1223., dovodi se u vezu sa sinkretizmom: procesom kojim se komponente jedne religije ili jednog uverenja asimiliraju u drugu religiju kao izraz duhovnog jedinstva. Glavnilik u operi potiče delimično od agiografije (žitija) iz XVI veka o Sv. Fevroniji iz Muroma.
4. GLAVNI LIKOVI U OPERI
Glavni likovi u operi – grad i devojka – dolaze iz dve kontrastne legende, obe zasnovane na drevnom ruskom folkloru. Fevronija je mlada, prosta devojka koja obožava prirodu, isceljuje ranjenog kneza i spasava zli grad Murom od haosa. Kitež je veri veoma odan hrišćanski grad, toliko odan, da kada dođe do opsade, njegovi stanovnici se brane samo molitvom, i grad, zahvaljujući molitvama čistog srca djeve Fevronije, nestaje pred licem napadača.
5. MUZIČKI JEZIK RIMSKOG KORSAKOVA
Dešavanja u operi intenzivno su prikazana posebnim muzičkim jezikom majstora orkestracije, koji obiluje lajt-motivima. Dobro poznat kolorit Rimskog Korsakova u primeni ruskog folklora, ovde je isprepleten sa veličanstvenim i duboko izražajnim horskim segmentima, zasnovanim na starim ruskim crkvenim napevima.
6. OPERA KAO ORATORIJUM
Iz filosofskog – a možda i iz teološkog – ugla gledanja, jedno od najinteresantnijih pitanja je transformacija kroz koju prolaze liturgijski elementi postajući elementi opere. Šta se dešava kada se mit i ritual pretvaraju u poeziju i teatar, šta se dobija a šta gubi takvom
transformacijom-neka su od ključnih pitanja, koja stoje na putu razumevanja i tumačenja ovog dela i kreiranja njegove interpretacije. Verujem darazmatranje ovih pitanja vodi do interpretacije ove opere kao oratorijuma.
7. ADAPTACIJA PARTITURE ZA KONCERTNO IZVOĐENJE
Mom izvođenju opere Kitež prethodilo je izvesno sažimanje partiture, odnosno redakcija notnog teksta i adaptacija za koncertnu ilipolu-scensku postavku, što predstavlja veoma odgovoran zadatak za dirigenta, s obzirom na vrhunsku orkestraciju Nikolaja Rimskog
Korsakova. Premijerno izvođenje Kiteža u Srbiji, 110 godina nakon smrti kompozitora, Nikolaja Rimskog Korsakova, kao i njegova koncertna ili polu-scenska postavka, zasnovana na obrađenoj i adaptiranoj partituri, daju poseban značaj ovom umetničkom projektu.
8. O KONCERTNOM I POLU-SCENSKOM IZVOĐENJU OPERE
Koncertna ili polu-scenska postavka opere danas nije retkost. U svetu postoje i muzičke institucije, koje su specijalizovane upravo za tajvid izvođenja najkompleksnije muzičke forme, a neretko se i veliki, renomirani operski ansambli opredeljuju za ovakav vid interpretacije opere. Najčešće se na taj način izvode manje poznata i manje izvođena operska dela, a razlog je jednako ekonomski (koncertna postavka ne traži sredstva za kostime i scenografiju, a često podrazumeva i smanjeni vokalno-instrumentalni ansambl), kao i umetnički (stvara se prilika da se dobra muzika ipak čuje, ako već nema materijalnih mogućnosti da se delo postavina scenu).
Mišljenja o ovoj izvođačkoj praksi su ambivalentna, ali se i kritičari i publika slažu da je opera na koncertu izložena čistom muzičkom doživljaju, bez nemuzičkih elemenata kao sastavnog dela operskog spektakla, koji mogu da odvrate pažnju od kvaliteta same muzike. Doživljajopere u potpunosti potaknut njenim muzičkim sadržajem može da stvoriintimniji odnos sa slušaocem, pokrene njegovu maštu i omogući mu sopstvenu, samostalnu i nenametnutu viziju.